S druge strane je vojvođanska ravnica: poljoprivredne kompanije, otkupljivači, silosi i prehrambena industrija, gde se roba meri u tonama, a dokumentacija prati svaku seriju. Obe strane traže softver, ali iz sasvim različitih razloga.
Prehrambenim i poljoprivrednim firmama u Novom Sadu najčešće treba sledljivost: koja je sirovina ušla u koju seriju, gde je uskladištena i kome je isporučena. Uz to idu otkup, vaga, magacin, e-fakture preko SEF-a i izvozna dokumentacija. IT kompanijama treba nešto drugo — partner za razvoj proizvoda, bilo da je reč o arhitekturi SaaS platforme, mobilnoj aplikaciji ili AI funkciji koju sopstveni tim ne stiže da napravi. Razvoj softvera u Novom Sadu za nas zato znači dve vrste projekata sa istim inženjerskim standardom.